O maslinima i maslinovom ulje...

STABLO MASLINE JE SIMBOL MIRA, MUDROSTI I POSTOJANOSTI, A TAKAV JE I NAROD OVOGA KRAJA (natpis stajao uklesan na kamenu pored ulaza u hotel Admiral u Slanome, ispod stabla masline - ne znam je li to još tamo)

Maslina je izuzetno plemenita i zahvalna, ne traži puno, a daje puno. O povijesti masline, njenom porijeklu, o tome ne znam puno, ali to se lako nađe na Internetu.

Ukratko, maslina se uzgaja u Dalmatinskim krajevima od pamtivijeka, ima raznih vrsta, domaće su sorte oblica, sitnica, lastovka, kosmura…a razni krajevi ih razno i nazivaju.

U prošlosti se maslina uzgajala iz više razloga.

Na prvom mjestu je uvijek bilo ulje, jer bez ulja nije moglo ništa, ulje je služilo za hranu, za svjetlost (lumini, lučarice i sl. predmeti izvora svjetlosti), od ulja se uz pomoć još nekih sastojaka pravio sapun (stari ljudi su jedino taj sapun imali za pranje, a ne tako davno neki su tim sapunom prali kosu jer daje poseban sjaj, održava kosu zdravom, čvršćom) već odavno nisam čuo da netko takav sapun pravi, bar ne na onaj originalan, jednostavan, seljački način.

Na drugom mjestu grane, lišće masline je služilo kao prehrana za stoku, prilikom čišćenja ili slučajnog lomljenja grana, one se nisu bacale ili spaljivale kao danas nego su se svježe davale stoci za ishranu (koze, ovce, krave).

Na trećem mjestu je bilo drvo, prilikom čišćenja ili pilanja maslina, drvo masline je služilo za ogrijev tijekom zimskih mjeseci. I danas se ovo koristi, nitko baš ne baca drvo, nego ispila na manje komade, cijepa i loži. Drvo masline ima u sebi i nekih smola, ili ostataka ulja, tako da fantastično gori, ne dimi i daje visoku temperaturu.

Možda je za još nešto služila maslina, ali ovo je koliko znam bilo osnovno.

Od jeseni do proljeća maslina se čisti, skidaju se stare, suhe grane, tako da se stablo razvija, izbaci mlade izdanke i onda daje više ploda. Iako, ne znači da ako se maslina dobro očisti (čišćenje - sve radnje na skidanju starih grana, izboja koji nisu rodni i dr.) može i roditi. Hoće li biti ploda ovisi o mnogo faktora, i ljudskih, i prirodnih. U proljeće maslina cvijeta…a svijet je poput grozdova, poput malih bobica, koje se onda otvaraju, pa ako je tih cvjetova puno, iz daleka maslina ne izgleda zeleno, više kao bijelo. U to vrijeme, kad počinje cvjetati, neki kažu kad pupoljci nabubre ili kad se otvori najmanje 1/3 cvjetova da treba prskati nekim preparatima za oplodnju i za prehranu. nekad se to naravno nije radilo. Međutim, kao i u svemu, tako i ovdje vlada kemija, iako ovo nije ništa zabrinjavajuće. U maslinicima se prije, sad rijetko to rade oni koji imaju više maslina i koji se time ozbiljnije bave, sadila i stabla koja nisu davala ploda nego su služili samo za bolje oprašivanje (valjda više peluda, pa oprašuju okolne masline). U vrijeme cvatnje dosta pomaže vjetar, jer on raznosi pelud…ako budeš u prilici nekad pogledati i sjetiti se…uz cestu gdje prolaze kamioni, autobusi, šleperi…masline nekad pune roda, a ne obrađuju se, jedva vire iz drače…to je upravo radi vjetra od vozila koji prolaze pa ih opraše bolje. Najgore je kad u vrijeme cvatnje padne kiša, to je smrt za maslinu jer opere pelud i nema onda što oprašiti tučak, u konačnici nema ploda. Osim prskanja u vrijeme cvatnje, veći broj maslinara prska još jednom, i to u vrijeme kad je plod veličine „glave šibice“ (to je baš u žargonu naziv za veličinu ploda) i to protiv raznih nametnika. To je već malo jača kemija, otrov. Nije najbolje, ali je dosta rano tako da po meni nema posljedica za kasniju konzumaciju. A politi treba jer razni nametnici napadaju plod, mušice ubacuju ličinke, crv se razvija unutra i onda u konačnici plod opadne ili kvaliteta ulja nije dobra. Neki prskaju i kasnije, ali većina ipak ne. za maslinu i plod je dobro da ima kiše, ali ne previše. recimo da padne svaki mjesec, ali ne nužno., Vrućina kao što je sad i suša ostavi malo traga, ali ako kiša dođe krajem kolovoza i početkom rujna maslina se brzo oporavi, plod naraste.

Znači, najintezivniji su radovi u maslini zima/proljeće kada se čisti. Još naravno treba održavati i zemlju oko masline treba kositi travu,m nekad i više puta do ljeta ako ima kiše onda i trava bolje raste. Ili politi nekim kemikalijama. Od travnja ili najkasnije svibnja svibnja nema teških radova (samo ona prskanja i košnja trave).

Maslina dozrijeva u jesen. Neki beru već u rujnu, većina u listopadu. Naši stari nisu brali masline (a i nisu mogli jer su to bila ogromna stabla, a danas su svedena na visinu od par metara, prije su bila velika radi lišća za domaće životinje, drva za ogrijev, a danas životinje nitko ne hrani, a drva ima dovoljno) nego su kupili masline. Čekali su da maslina sazri i opadne. zato nisu imali kvalitetno ulje. Kupili su masline sa zemlje, plodove koji su bili truli, a time je kiselina ulja bila ogromna, danas bi kazali da to nije za ljudsku uporabu.  Budući su čekali da maslina prirodno sazrije i opadne, tak se posao kupljenja maslina radio od jeseni pa gotovo cijelu zimu, sve do veljače iduće godine, tada bi eventualni pobrali, odnosno „ošturili“ ostatke ploda s grana. Šturilo se trstikama ili sličnim dužim štapima. danas berba završava za par dana...stabla su mala, ne čeka se sazrijevanje kao nekad, već se radi kvalitete ulja bere dok je na stablu, i dok nije potpuno zreo plod. Masline su se prije kupile i držale u vrećama ili betonskim hambarima (betonski kalupi u starim mlinicama u koje su se ubacivale pokupljene masline dok se ne skupi količina potrebna za preradu ili dok se ne dođe na red na preradu jer je proces bio dugotrajan…a ne moderan kao danas), a hambari su bili u sklopu starih mlinica.

Ali o preradi maslina drugi put...