"Florin dom" - svjedok nesretnog života jedne žene koja je utjehu našla u umjetnosti

U Uvali Sumartin 1922. godine izgrađen je "Florin dom" češkog
arhitekta Aloisa Zime, projektiran prema izravnim uputama slikara Vlaha Bukovca. Florin dom bio je umjetnički atelier slikarice i dobrotvorke Flore Jakšić, koji je okupljao brojne poznate umjetnike (Gabrijel Jurkić, Marko Rašica i dr.). Florinim domom danas upravlja Hrvatsko drustvo likovnih umjetnika Dubrovnik; u prizemlju je galerija Flora, a na katu atelier koji je koristio slikar Ivo Dulčić, a danas Josip Trostmann. 
Flora Jakšić rođena je 12. siječnja 1856. u obitelji Marinović. Otac joj je bio pomorac, a majka joj je umrla kad je imala 2 godine. Otac joj se opet oženio i dobila je poslusestru Katicu. Kad je imala 12 godina otac joj je preminuo u Americi gdje je krenuo trbuhom za kruhom, a ona, maćeha i polusestra, koja je nedugo potom i umrla od difterije, živjele su više gladne, nego site. Najbliža rodbina nije im htjela pomoći. Iznajmljivali su veliku kuću na Gimanu, a živjele su u maloj unajmljenoj kućici. U sedamnaestoj godini Floru su udali za bogatog kapetana Pera Jakšića, protiv njezine volje.
Florin i Perov brak, bio je, pogađate, nesretan. On je, prema zapisu Marka Rašice, bio lijen i rasipan, a Flora ga nije puštala blizu sebe. Noćima je vezla goblene po narudžbi, kako bi zaradila nešto novaca za život. U devet godina njihovog braka Pero je potrošio sav novac koji je naslijedio od oca i počinio samoubojstvo.
Barčicom je kao i svako jutro isplovio iz Uvale prema Grebenima, ali se nikad nije vratilo. Poslije je ustanovljeno kako se ubio pucnjem u glavu, a prethodno je bacio sidro i vezao se za konop od sidra. Ostavio je i poruku Flori u kojoj je napisao: ''Pokupi što je tvoje i bježi iz ove nesretne kuće!''
Flora je ostala u kući jer nije imala kamo poći, ostala je bez novaca, bez sredstava za život. Iako to njezinom staležu nije bilo tada primjereno, ona je skupa s vjernom sluškinjom Salačkom Katom počela obrađivati zemlju, koje su Jakšići imali u izobilju. Po danu je radila oko maslina, smokava, vinograda … Sluškinja je sve nosila u Grad na prodaju. Flora je noćima i dalje vezla po narudžbi.
Iznajmljivala je sobe turistima, koji su tad počeli dolaziti u Valu od Lapada - Sumratin. Među njezinim redovitim gostima bio je nadvojvoda Ludwig Salvator Habsburg, nećak Franja Josipa I, znanstvenik i istraživač. U njezinoj su kući gostovali brojni pisci, pjesnici, slikari, političari, koji su tada uživali u djevičanskoj ljepoti Uvale Lapad.
Flora bi svakog slikara koji bi došao u Lapad upoznala, ugostila. Promatrala je kako rade i pokušavala ''skinuti'' način slikanja. Prvim potezima kistom naučio je Marko Rašica, dubrovački slikar, koji je živio u Zagrebu, studirao u Beču te često posjećivao rodni Dubrovnik, Uvalu i Floru.
S Florom se upoznao u Uvali 1903. u njezinoj 47-oj godini života, a s njom je prijateljevao i dopisivao se do njezine smrti. Slikar je zapisao Florin život, napisao dramu u tri čina o njezinom životu, a njegov je rukopis tek 2012. objavljen u časopisu Dubrovnik.
Kako je Uvala Lapad postajala sve zanimljivija turistima, tako je njih bilo sve više, a Flora je iskoristila priliku te je počela prodavati zemljište, koje je dijelom naslijedila od muža, a dijelom i od svekra. Poslušala je pokojnog muža i čim je sakupila dovoljno novaca izgradila je novu Vilu Floru, odmah ispod od stare, za koju je nacrt napravio slikar Vlaho Bukovac. Flora je počela putovati po Europi, posjetila je brojne muzeje u Parizu, Dublinu, Muenchenu, Beču, Londonu. Preživjela je prvi svjetski rat. Pomagala je siromašnima i opsesivno slikala.
Drugi svjetski rat Flora je dočekala u 85. godini života, još uvijek zdrava i sama. Svakodnevno je pješke išla do Grada ili do Gruža po hranu. 11. svibnja 1943. na povratku iz Grada pregazio je talijanski motocikl. Pala je i umrla na pragu stare kuće od koje je cijeli život, kao od demona bježala.
Za njezina života Florin dom je bio vodeće žarište likovne umjetnosti u Dubrovniku. U oporuci koju je Flore Jakšić potpisala od 17. lipnja 1931. stoji da ''zasniva za sva vječita vremena Zakladu pod imenom 'Florin dom' – zakladu Flore Jakšić rođ. Marinović kojoj ostavlja novu stojnu kuću s pokućstvom i s vrtom u Lapadu da se u njoj sastaju jugoslavenski umjetnici (slikari i skulptori) kad svrate u Dubrovnik, te da priređuju svaki od njih ili u skupu izložbe, uopće da im služi kao odmaralište moj dom''.
Zakladom je trebala upravljati uprava sastavljena od tri osobe – jedne iz Općine, druge iz nadleštva za čuvanje spomenika u Dubrovniku te župnik parohijske crkve sv. Mihajla u Lapadu.
P.S. 
Društvo s tradicionalnim konzervativnim stavovima premo ženama uskraćiva prava žena na vlastite želje, ovo ponašanje teško pogriješno jer zatvara se oči na očite prednosti u razumnom odnosu prema ženi. U slućaju Flore Jakšić imamo pred nama životnu dramu konzervativnog muškaraca i pametne žene. On je sin bogatih roditelja i mislio samo na sebe i svoje zelji, ne želio investirati novac i trud u vlastiti razvoj i razvoj svoje supruge. Tko zna kako bi završio svoj život da je bio malo pametniji. Ona je ipak izdržala sve tegobe i tragegije djetinjstva i nesretnog obiteljskog života, imala snage da postane pravi čovjek velikog srca. Njezina kuća - spomenik njoj, njeno ime - simbol ljubavi premo životu, slobodi i kreativnosti.

IZVOR: Marko Rašica, »Gospođa Flore iz Vale od Lapada. Povijest promašenog života jedne nesretne žene.« Časopis Dubrovnik 23/2 (2012)

FOTO: Vedran Jerinić