Kako se nekada putovalo: "Ćirom" od Sarajeva do Dubrovnika

30. svibnja 1976. godine, iz Dubrovnika je posljednji put krenuo vlak, popularni Ćiro. 

U to vrijeme parne lokomotive već su zamijenjene motornim vlakovima kakav je bio i ovaj posljednji. Strojovođe su bili Ivan Raič-Rale i Tomo Prcović. Sudbina kao da nije htjela da vlak napusti Dubrovnik, već po kretanju iz Gruža naletjeli su na kamen koji je probio karter na motoru zbog čega su teškom mukom doveli vlak do krajnjeg odrediša u Čapljini. Bio je to definitivni kraj tračničkog prometa u Dubrovniku. Još 1970. godine ukinut je dubrovački tramvaj kojeg su zamijenili autobusi. Ubrzo potom s trase su skinute tračnice, a što više vrijeme prolazi sve je manje tragova o postojanju dubrovačke željeznice.

Izvorna željeznička pruga je bila u funkciji između 1901. i 1976. godine, službeno otvoren 15. srpnja 1901. iz Gabele (BiH) do Zelenike (luka Boke Kotorske, Crna Gora) s granama između Uskoplja (Sarajevo) i Gruža (luke u Dubrovniku) i Huma i Trebinje. Ova ruta je bila dio tadašnje južne mreže uskotračnih željeznica koja je Austro-Ugarska Monarhija počela graditi u 19. stoljeću. Ove željeznice su povezivali jadranske luke Metković, Gruž (Dubrovnik), Zelenika (Boka Kotorska) i kasnije Ploče, s gradovima u planinskom reljefu Bosne i Hercegovine.

Voz je bio uskotračni (76 cm pruga) i vukla ga je parna lokomativa zvana popularno Ćiro. Bila su dva voza (vlaka) za Dubrovnik jedan ujutro oko 8 h i drugi noćni oko 10 sati navečer. Početkom šezdesetih i voz je izgledao dosta skromno. Iako je bilo mnogo skromnosti u vozu su postojale čak tri klase; Prva klasa sa kupeima sa plišanim sjedištima, Druga klasa sa kupeima u skaju i Treća klasa bez kupea tj.svi su putnici bili zajedno u istom vagonu. Prije polaska išao je jedan uniformisani željezničar sa metalnim štapom, sa kojim je udarao u svaki točak kompozicije i osluškivao eho, sa ”uhom” poput nekog vrhunskog muzičkog genija. U toj rezonanciji, taj radnik je prepoznavao da li ima u točku neka naprslina. Kada je to uradjeno i kada bi Ćiro ”pustio” par puta onaj oblak pare na stanici da podesi pritisak,onda bi na glavni peron izašao onaj otpravnik vozova u plavoj uniformi i sa crvenom kapom na glavi. On bi pisnuo snažno u pištaljku i mahnuo ”komandnom” palicom, a voz bi krenuo.

Iza nekadašnje pruge od Čapljine do Dubrovnik ostala je velika spomenička baština, prije svega od željeznice koja služila u pet prošlih država, a koja sigurno i danas može biti iskorištena, primarno u turističke svrhe.